Rukavice od pešterske vune za Badnjak su zapravo primerak iz Etnografskog muzeja u Beogradu, a uz njih je vezana jedna veoma lepa priča. Ko zna, zna, a ko ne zna može pročitati i na ovom blogu kako se u pravoslavnoj srpskoj porodici obeležava Badnji dan.
Ali, pravoslavne srpske porodice žive u različitim klimatskim uslovima. Što će reći da domaćin na Luštici (Boka Kotorska) odseče granu masline, a kućni pod pospe listom lovora. I dok se osenči krstom, pre nego što uzmahne sekirom kvase ga, na tom najlepšem mestu na svetu, krupne kapi kiše ili ga duva bura …
Ali, ima mnogo najlepših mesta na svetu, a jedno od njih je Sjeničko-Pešterska visoravan. Tamo je trava debela i meka, voda bistra i hladna, a o vazduhu da se ne priča. Tamo su leta topla i kratka, toliko kratka da ni šljiva ne stigne da uzori. A zima počinje iznenada, ponekad i polovinom septembra i dugo, dugo traje. O Božiću bude hladno i do -38 ⁰C.
Probajte da na -15 °C uhvatite golom rukom drvo – ode koža sa prstiju, a u Sjenici – sa prstiju do kostiju. Zato je domaćica svom domaćinu, od pešterske vune, rukom opredene, biljnom bojom ofarbane, čvrsto saplela rukavice sa pletenicama oko zglobova. Kupovnom vunicom, veselih boja, navezla cvetove, kićankice zakačila, a gajtan sa strane stavila sa se o klin okače, ako zatreba.
U ovim rukavicama domaćin je u rano jutro Badnjeg dana sekao badnjak. Donosio ga je pred kuću, a rukavice su se čuvale do sledećeg Božića.
Tako beše u Sjenici do dvadesetih godina prošlog veka. A 1960. godine rukavice su stigle u Etnografski muzej u Beogradu, na dalje čuvanje.
Iz zbirke Etnografskog muzeja Beograd /Danijelka radovanović, konzervator
Izrada veza i šeme
Uz ovaj post je priloženo i nekoliko šema za vez koji se može uraditi bodom pokrstice ili bodom petlje, ako se plete žersej bodom.
Leave a Reply