Zgrada matičnog ureda Sombor nalazi se u nekadašmjoj palati veleposednika Ištvana Semze sa kraja devetnaestog veka i svojevrstan je gradski simbol. U njoj su se venčavale, a i danas to čine, generacije somborskih mladenaca, a venčana fotogafija pred kapijom je deo tradicije.
To je mala jednospratna zgrada, smeštena u pešačkoj zoni u samom centru grada, okružena dominantnim stilom habsburške arhitekture. Enterijer palate je uglavnom očuvan, pre svega na stepeništu s motivima zidnog slikarstava, metala i vitraža. Vitraže na unutrašnjim otvorima zidova, vrata i pregrada uradila je poznata somborska radionica vitraža „Milan Stanišić i sinovi”. Objekat je u najvećoj meri sačuvao originalni izgled.
Renoviranje zdanja 2015 godine
Zdanje je renovirano 2015 godine i vraćeno u stanje sa početka 20 veka. Tom prilikom je promenjena boja fasade u upadljivo zelenu, što su zamerali mnogi građani Sombora. Bez obzira na sve te zamerke, ona i danas ima tu istu boju. Unutrašnjost sadrži zidne slike, vitraže (oslikano staklo) i namještaj u sovjetskom stilu.
Danas se u njoj uglavnom obavljaju venčanja. Za tu namenu u zgradi postoje dve sale, velika i mala. Matičar je tu, ali izdaje tek poneki dokumet. Takav jedan redak sam upravo ja ovih dana zatražila za moju stariju unuku. Nisam tamo ulazila dugi niz godina, jer su svi poslovi koje građani imaju sa Gradskom upravom premešteni u renovirani i modernizovani Uslužni centar za građane u prizemlju Županije. Svi poslovi iz Matičnog ureda su preseljeni u Uslužni centar, uključujući i izvode iz matičnih knjiga. Bilo je reči da će se i venčanja preseliti u Županiju, ali nisam upućena da li je to zaživelo.
Ovih dana sam zatražila jedan dokument za moju stariju unuku, vezan za državljanstvo, i bila sam iznenađena kad su me uputili u staru zgradu Matičnog ureda. Drago mi je što se tako dogodilo, jer me oduševio novo osveženi enterijer, koji je naprosto zasijao novim sjajem. I morala sam to slikati. Koliko uspešno, prosudićete vi koji čitate ovaj post. Nemojte biti prestrogi, jer morate imati u vidu da sam u fotografisanju samo amater.
Tavanicu je bilo nemoguće jasno uslikati, jer luster koji je stalno upaljen to ne dozvoljava. Prostor je prilično mračan bez svetla, tako da je on uvek upaljen. Ali sliku ću ipak postaviti, takvu kakva je.
Nije mi poznata dalja sudbina i namena ovog prelepog starog zdanja, ali znam da je pravi skriveni biser. Milion puta sam prolazila pored te zgrade i nisam bila svesna toga kakvu lepotu njena unutrašnjost čuva.






Leave a Reply